Kako možete provjeriti je li vraćena kilometraža na autu

0
18

Prilikom kupovine polovnog automobila gotovo je nemoguće sa sigurnošću utvrditi da li je kilometraža prava ili se nesavjesni prodavač dosjetio da poveća cijenu vozilu sa veoma malim ulaganjem.

Međutim, da je kilometraža vraćena, može se naslutiti na osnovu unutrašnjosti automobila: sjedišta, papučica ili obloge volana.

– Čim vidiš da polovan automobil ima ispod 160.000 a da nije proizveden prije dvije ili tri godine, znaj da je gazda nešto petljao sa kilometražom – jedan je od savjeta koji se može čuti od iskusnijih kupaca i prodavača polovnjaka.

Jer, veoma je jednostavno manipulirati podacima sa kontrolne table jer su i softveri, ali i uređaji za mehaničko vraćanje analognih kilometar-satova poprilično rasprostranjeni. Koliko su prevare sa kilometražom učestale, najbolje govori činjenica da se na velikom broju internet foruma već godinama raspravlja o tome koji su softveri najpogodniji za vraćanje brojki.

– Možda je ipak malo lakše otkriti kada neko vrati sat sa 200.000 prijeđenih kilometara na, recimo, 80.000. Prvi pokazatelj lažne kilometraže je pohabana i stara unutrašnjost. Sigurno kod automobila koji su prešli 80.000 kilometara nisu pokidane presvlake na sjedištima, pohabane papučice niti je izlizana obloga volana. Također dugmad za paljenje svjetala i za uključivanje četiri žmigavca ne bi trebalo biti izlizana. Mada realno, sve to prodavač može i promijeniti, tako da nema pravog recepta – kaže automehaničar Dušan Stevanovićza espreso.rs.

Za neke marke postoji tzv. elektronska historija, pa se za samo nekoliko sekundi može preko računara provjeriti da li je ponuđeni automobil servisiran u ovlaštenim servisima i koliko je otprilike mogao prijeći kilometara na osnovu godišta. To posebno važi za automobile uvezene iz Njemačke.

Najjednostavnije je da od prodavača tražite broj šasije i u servisu na osnovu tog broja provjerite podatke o kilometraži, kao i o mijenjanim dijelovima. Sa druge strane, od kilometraže može biti važnije znati da li je automobil redovno servisiran, da li je vožen u gradskim uvjetima, u privatne ili službene svrhe.

– Bolje je kupiti automobil sa 100.000 kilometra koji je češće vožen na otvorenom putu od onoga koji je prešao tri puta manje a vožen je u gradskim uvjetima – kaže Stevanović.

Vozila ga žena do pijace i nazad, jedna je od rečenica koju koristi većina prodavača polovnjaka. Od takvih informacija treba se braniti samo razmišljanjem.

– Kada neko kupuje polovan auto, treba sputati želju za tim da što prije kupi prevozno sredstvo i treba uključiti mozak. Jedan automobil koji se neprestano vozi u prosjeku prijeđe najmanje 15.000 ili 20.000 kilometara godišnje. To treba pomnožiti sa godinama starosti i eto okvirne kilometraže – zaključuje Stevanović.

Kod polovnjaka koji su prešli 100.000 kilometara i više treba obratiti pažnju na to da li su zamijenjeni osnovni potrošni dijelovi, poput kočnica i diskova. Prva stvar koju treba promijeniti nakon kupovine polovnjaka jeste zupčasti kaiš, koji nije jeftin, ali se uvijek ispostavi kao pravo ulaganje. Također se preporučuje zamjena ulja i filtera.

(Izvor:fokus.ba)